Change me...

srijeda, 17.02.2010.

Everytime I try to fly, I fall without my wings....

Baš kao što i naziv posta kaže, uvijek kad mi krene, kad se malo podignem, sve padne u vodu. Uzalud mi tri dana gladovanja i mučenja kad ću se četvrti dan prežderati i sve će se vratiti na isto. Je li hrana zaista jača od mene? Mogu li kontrolirati svoj um i svoju želju? Zar sam takav ****** slabić kojeg jedna čokolada može nadjačati i pokvariti mu dan?
Jer...čim je vidim, počnem se preispitivati je li vrijedna svega toga. Znam da će mi kasnije biti žao i da ću se gristi. Ali jednostavno...ona je tu, kao da me zove. A kasnije nema spasa.
Ne mislim stati na vagu sljedećih mjesec dana. Krećem na izgladnjivanje u kojem je dozvoljeno skoro ništa. Dakle, nema čokolade, burninmad grickalica, kava po kafićima, kruha, ručak i večeru ionako ne jedem, alkohol samo subotom ako dan dobro prođe. Nema sokova (osim Coca Cole Zero koju pijem svakodnevno jer praktički izgori kalorije). Samo čajevi, voće, povrće, dvopek, i naravno - VODA. cerek
Cilj mi je do kraja 5. mjeseca doći na 58 kila. Tad slavim rođendan i bilo bi poželjeno da izgledam...Hm, lijepo? Ne mogu više gledati sebe u ogledalu, moje mi se tijelo doslovno gadi i sve bih dala da ne izgleda tako kako izglea sada.
Svakog dana radim 50 čučnjeva i 20 trbušnjaka. To je za početak. Jedva čekam toplije dane da mogu početi više hodati umjesto ići tramvajem jer je sad zima.
I za kraj, da ne bude sve tako sivo, na ljeto idem s frendicom u Pariz. cerek Dotad stvarno moram skinuti sve kile ako mislim obaviti ikakav shopping tamo. Dakle, vličina 36, here I come!
I još jednom vam se zahvaljujem na komentarima koji mi puno pomaže. Ne mogu ni sama reći koliko su me puta odgovorili od hrane. Kao i sami pogledi na vaše blogove.
I zahvaljujem svim djevojkama koje mi daju savjete a nisu registrirane (ovdje vam jedino mogu odgovoriti.).

Voliim vas, kiss

17.02.2010. u 19:57 • 12 Komentara • Print • #

petak, 12.02.2010.

4...3...2....1.... Let's start.

Prvi dan mog "novog života" (nazovimo to tako) je počeo zapravo neobično dobro. Zapravo bolje nego što sam očekivala. Vjerojatno je razlog tome što sam cijeli dan bila vani pa mi je hrana bila izvan ruke. fino Uglavnom, danas sam pojela malo svježeg sira, kockicu čokolade (što je neobično dobro jer sam znala pojesti i po dvije CIJELE čokolade dnevno. Don't give me that look smijeh ), pola peciva i jabuku. Pila sam čaj i vodu. Mislim da je sasvim u redu za početak s obzirom na to što sam/koliko sam još jučer jela.
Neizmjerno sam sretna što ste mi pružile podršku jer je ovako lakše. Barem mogu s nekim podijeliti ono što vjerojatno nitko nikad neće znati.
Danas sam malo obilazila dužane u gradu. Koliko prekrasnih stvari ima, bilo bi divno da idu na mene. Dosadila su mi znojenja po kabinama u nadi da ću naći savršene hlače koje će prikriti sve moje nedostatke. Više si nikad neću dopustiti nešto takvo. Uvijek kad mi se to dogodi imam feeling da je sva odjeća do broja 36 i dalje ne ide. Srećom, jednog ću dana (nadajmo se uskoro) ja nositi taj broj.
Voljela bih kupiti kožne tajice. Zaista bih voljela jer izgledaju tako....genijalno na djevojkama s dugim, vitkim nogama. Na mojim balvanima izgledale bi užasno pa ih ne želim niti probavati. Želim lepršave haljine, majice, želim vidjeti sebe zadovoljnu. Želim proći pokraj izloga nekog dućana i samo pogledati u svoj odraz na njemu. Nasmiješiti se i zadovoljna krenuti dalje. Jednog lijepog dana i to će se dogoditi.
I da, za kraj imam jedno pitanje. Razmišljala sam o uzimanju laksativa (konkretno Ducolaxa, čula sam da je odličan), pa je l' mi netko može reći je li imao kakva iskustva s tim? Ili nečim sličnim?
Još jednom, hvala vam svima na podršci. Puno mi to znači. Nadam se da vama ide donekle dobro.
mah

12.02.2010. u 22:15 • 10 Komentara • Print • #

četvrtak, 11.02.2010.

Does a hero lie in you?

Mrzim počinjati pisanje, bilo da se radi o sastavcima, pričama...blogu? rolleyes Nikad ne znam smisliti neki adekvatan početak jer uvijek želim postići savršenstvo već na početku, pa je jednostavno teško smisliti tako nešto. headbang
Uglavnom, da ne duljim. Vjerojatno i sami znate svrhu ovog bloga, pa neću o tome posebno pričati. Ja sam samo jedna u nizu djevojaka koja ima san koji želi ostvariti i nada se da će u tome uspjeti. Na putu ka cilju zasigurno će biti mnogo padova ali i uspona, tako je uvijek. Pošto nikad nisam ovako nešto radila, nadam se da ću se uskoro snaći s ovom stvari. sretan
Moje ime će zasad ostati tajna. Možda, jednog dana ga i napišem ovdje. Sve ovisi koliko će ovo trajati i koliko ću ja izdržati (dugo, nadam se. Moja je želja za ljepotom toliko jaka da sam trenutno spremna SVE učiniti). Imam 17 godina. 63 kile. 167 centimetara.
Grozno, zar ne? Nemojte niti pokušati reći da nije, jer je. Barem u mojim očima i u svim ogledalima/izlozima dućana u kojima se vidim.
Naravno, tu počinje ona rečenica - počinjem od sutra. Ja počinjem, zaista počinjem.
Počinjem manje jesti, više piti (vode, naravno party ), a kasnije ću već nekako smisliti što ću sama sa sobom. Svaki je savjet dobrodošao. wink
Hvala svima koji su imali strpljenja pročitati ovaj post. Sutra dolazi izvještaj od prvoga dana.
wave